Critique of two decicions of Constitutional Court of the Republic of Srpska
Summary: The subject of this paper are two decisions of Constitutional Court of the Republic of Srpska which set in motion not only the question of constitutionality of one statute from the area of social insurance, but the questions of internal morality of the state and law as well. Beginning part of the paper is preceding to introduction into that problem, and in the beginning part the author, by the example from the judicial practice, point out an unconstitutional practice due to which in the area of social insurance is infringed the right on property by inactivity of competent organs of public authority. The infringement of the same right is caused by statute provisions analised in the paper. It is word on provisions of the Law on social insurance in the Republic of Srpska, by which is prescribed that the pensions will be determined again for some of beneficiaries, what in practice means that their pensions will be decreased, and that for some of other beneficiaries it will not be done. This unconstitutional behaviour of legislator, due to which the right on property and equality before the law are infringed, are tried to be resolved by the Constitutional Court of the Republic of Srpska in its two decisions by opinion according to which it is a matter of policy of legislator and suitability to prescribe whether the pensions will be determined again for all or for some beneficiaries. This opinion is exposed to the criticism in the paper.
Key words: constitutionality, right to property, equality before the law, morality of the state, morality of the law.
Kritika dvije odluke Ustavnog suda Republike Srpske
Rezime: Predmet ovog rada su dvije odluke Ustavnog suda Republike Srpske koje pokreću ne samo pitanje ustavnosti odredaba jednog zakonskog propisa iz oblasti penzijsko-invalidskog osiguranje, već i pitanje unutrašnje moralnosti države i prava. Uvođenju u taj problem prethodi početni dio rada, u kojem autor pomoću primjera iz sudske prakse ukazuje na neustavnu praksu kojom se u istoj oblasti društvenih odnosa neradom nadležnih organa javne vlasti povređuje pravo na imovinu, do čega dolazi i donošenjem neustavnih zakonskih odredaba koje su analizirane u radu. Riječ je o odredbama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju u Republici Srpskoj, kojima je propisano da se za određene korisnike penzija one imaju ponovo odrediti, što u praksi znači da se penzije tim licima imaju smanjiti, a da se nekim kategorijama korisnika penzija to izuzetno neće činiti. Ovakvo neustavno ponašanje zakonodavca, kojim se povređuje ne samo pravo na imovinu nego i pravo na ravnopravnost i jednakost pred zakonom, Ustavni sud Republike Srpske je u odlukama o kojima se govori u ovom radu pokušao razriješiti time što je rekao kako je stvar zakonodavne politike i razloga cjelishodnosti propisivanje da li će se penzije ponovo određivati za sve ili, pak, samo za neke korinsike penzija. Takvo shvatanje je podvrgnuto kritici u ovom radu.
Ključne riječi: ustavnost, pravo na imovinu, pravo na ravnopravnost, jednakost pred zakonom, moralnost države, moralnost prava.